U morskoj mreni val se pjeni
i šušti tiho, pa glasno dok ga ne vidjeh jasno
u istini svoj suncem obasjan roj
zvijezda što se cakle i igraju po pučini
kao dječiji duh u ljudskoj srčanoj igri životnoj.
I sunce se smije i grije,
tako jasno i krasno,
pružajući život svemu što ga voli i poštuje kao dar.
Oči se samo šire i osvrću po sto puta,
samo da pogled luta od sreće ove
koja nekud žuri da se skrije u srce moje.
Ono zna i pamti riječi ove,
za jedan trenutak u vječnosti,
mladosti moje i tvoje.
Zauvijek tu sam i oduvijek bila sam.
