Kad god bi majka otisla, otislo bi nesto sa njom.
Otisla bi jedna jutarnja kafa, pozdrav pred polazak na posao, topao rucak..majka i skroman dom.
Okrenuli bi glave za njom suncokreti, i sve one zivotinje koje gaji u blizini njedara.
Potom bi otisle sve njene nesigurnosti koje i dalje nosi u svojoj skromnoj torbi, strah od ostavljanja, poneka graja, savjet i mudra rijec...otisla bi sa njom i njena topla ruka.
Otisla bi sa njom njena nemastina, skromnost, njena tinjajuca vatra, beskrajna razigranost i ludost koju bi ugasili ljudi koji nisu umjeli voljeti.
Kad povucem paralelu, vidim tebe pa sebe, linija je tanka.
Kako kazu, ime je znak - sLAVICA
