Vođen racijom(ratio), čovjek gotovo zaboravi postojanje i drugog dijela njegovog sklopa kao totalitarne cjeline-postojanje duha.
Duh, sa svojim elementima-empatija, intuicija, sreća, biva uspavan do određenog momenta koji predstavlja okidač za potpunost ljudskog bića, predstavlja katarzu.
U tom prekretničkom momentu, kao prvi simptom katarze, nastaje zbunjenost. Kao razlog rađanja osjećaja zbunjenosti uzima se izlazak iz komfor-ratio zone, čija je osnovna funkcija zaštita ljudske srži, onog zaboravljenog dijela-duha.
Drugi simptom predstavlja djelanje izvan naučenih normi, izvan svih regulativa koje postavlja ratio. Ukoliko se ovaj dio, u najmanjoj mogućoj mjeri, ne kontroliše, može doći do kataklizmičnog obrta-ratio može nestati u potpunosti. Tako da, II faza daje najopasniju i najosjetljiviju dionice katarze i stoga se mora kontrolisati, zarad zdrave dvojbe ličnosti.
Ukoliko se balans održi, dolazi do trećeg stupnja/simptoma, a to je prihvatanje-kohezija.
Kohezija ratia i duha-potpuna katarza.
Najljepše spajanje koje čovjek osjeti i kojem svjedoči-potpunost cjeline.
