ZIMSKA NOĆ
Zimi, na planini, smrkava se rano,
zaseok u bijelom prekrila je tmina.
Mraz u kuće stjer’o , sve je zaključano,
kovitla po pragu sniježna prašina.
Negdje s kraja sela tužno kevće lija,
otegnuto kao dijete kad plače,
njušeći trag zeca koga dugo vija.
Pucketaju stabla. Mraz steže sve jače.
Pod sniježnim plaštom odmaraju kuće.
Svaka je u noći kao mali zamak.
Po sobama toplo. Kraj šporeta vruće.
U loncu se krčka, miriše kačamak.
Najlakše se vrijeme sa „fircikom“ krati,
kroz šalu i priču sjećanja ožive
i tako se karta sve do kasnih sati,
uz pokoju čašu prepečene „šljive“.
