Razumijevanje prošlosti kroz različite duboke emotivne slojeve

Kakofonija informacija i mišljenja u kojoj danas živimo često onemogućava dolazak do suštine i briše osjećaj odgovornosti za ono što lično nijesmo učinili, a upravo u tome leži snaga predstave "M kao Morinj", jer publiku različitih generacija dovodi do zajedničkog, ljudskog razumijevanja prošlosti kroz racionalne, istorijske, ali i duboko emotivne slojeve.

To su poruke nakon trećeg izvođenja predstave "M kao Morinj" koja je izvedena u Petrovačkoj Crvenoj komuni, u sklopu projekta „Suočavanje s prošlošću kroz umjetnost, edukaciju i društveni dijalog“, koji sprovode Juventas i Atak.

Glumica u predstavi Jelena V. Đukić,  kazala je da  „smatramo da ono što rukom nismo takli, za to nemamo odgovornost, a upravo je zato važno to što ljudi rođeni 2007, 1985. ili 1973. godine, pa sve unazad, dobiju dovoljno racionalnih, istorijskih, ali i emotivnih i ljudskih informacija i razmjene da jednako ljudski reaguju na ovu predstavu, i to je ono što je prelijepo.“

Kako je pojasnila, sam rad na predstavi bio je jedan od najspecifičnijih procesa u njenoj dosadašnjoj karijeri, upravo zbog težine teme i načina na koji joj je bilo potrebno pristupiti ne samo glumački, već i ljudski.

„Bio je to jako specifičan proces.  Tema kojom se predstava bavi zahtijevala je dug i složen put traženja pravog izraza, bez pojednostavljivanja i lakih odgovora", rekla je Đukić.

Prema njenim riječima, proces rada započeo je intenzivnim istraživanjem, koje je obuhvatalo pravne, istorijske i društvene aspekte događaja.

„Već ubrzo nakon kastinga započeli smo istraživački proces prolazili smo kroz sudske spise, razgovarali sa istoričarima, pravnicima, političkim figurama, društvenim aktivistima, ali i sa ljudima koji su u tom periodu živjeli različite uloge. Čitali smo ispovijesti, gledali dokumentarne materijale i razgovarali sa ljudima koji su bili direktni ili indirektni svjedoci zločina, što je cijeli proces učinilo istraživački izuzetno zahtjevnim“, kazala je Đukić.

Poseban izazov, kako navodi, bio je izvođački dio "pronaći način da se publici prenese složenost informacija savremenog svijeta".

„Pokušali smo da na sceni stvorimo tu kakofoniju informacija i mišljenja u kojoj danas živimo, jer često upravo ona onemogućava dolazak do suštine. U tom preplitanju činjenica, stavova i interpretacija, lako se gubi ono najvažnije, čovjek", kazala je Đukić.Smatra da ljudi često vrlo lako zauzimaju stavove, raspravljaju o brojkama, mjestima i krivici, “a zaboravljaju na same ljude“.

Predstava, kako je navela, upravo na to skreće pažnju "na potrebu da se iza statistike i klasifikacija ponovo vidi ljudska sudbina".

„Svađamo se oko toga čija je krivica veća ili manja, kome je teže, kako tu težinu izmjeriti i gdje je smjestiti, umjesto da se zapitamo kako se prema tome odnosimo kao društvo", rekla je Đukić.

Posebno mjesto u predstavi zauzima pitanje odgovornosti lične, političke, krivične, moralne i metafizičke.

„Mislim da smo danas negdje na toj nultoj tački, koja je opasno hladna, ne odlazimo u krajnosti, ali zato mnogo pričamo, a malo djelamo, i još rjeđe se pitamo o sopstvenoj odgovornosti", jasna je Đukić.

„Predstava postavlja pitanje koliko je u redu da krivičnu odgovornost nose samo oni koji su izvršili zločine ili ih naredili. Kada govorimo o političkoj krivici, tek tada shvatimo koliko nijesmo svjesni odgovornosti, posebno moralne, jer vjerujemo da za ono što nijesmo lično učinili, nijesmo ni odgovorni“, kazala je Đukić.

Prema njenim riječima „daleko smo od shvatanja koliko je važno voljeti čovjeka pored sebe, pokušati da ga razumijemo i, u krajnjoj liniji, pomoći mu.“

Iako svjesna koliko je taj put dug i težak, Đukić naglašava da bez vjere u promjenu ne bi bilo ni umjetnosti.

„Da nemam vjeru, ne bih se bavila ovim poslom, niti ovom predstavom, niti bih govorila tekst koji se u svojoj suštini bavi upravo pitanjem krivice“, rekla je Đukić.

Suočavanje s prošlošću, zaključuje, važan je i nužan korak.

„Put je dug i težak, ali suočavanje s prošlošću jeste jedan lijep i važan korak ka tome. Svaka publika je drugačija, ali u isto vrijeme i ista ova predstava direktno uključuje ljude i zavisi od razmjene s njima“, zaključila je Đukić.

Upravo u tome vidi njenu najveću vrijednost "ne  postoje generacijske razlike ljudi različitih godina reaguju jednako ljudski, i to je, za mene, najveće bogatstvo ove predstave.“

Programski direktor u Juventasu i jedan od producenata predstave Jovan Bojović  istakao je da je predstava „M kao Morinj“ dio šireg projekta koji kroz umjetnost, edukaciju i dijalog otvara prostor za odgovorno suočavanje s prošlošću i jačanje kulture pomirenja u Crnoj Gori.

"Projekat „Suočavanje s prošlošću kroz umjetnost, edukaciju i društvenu diskusiju“ osmišljen je kao višeslojna inicijativa koja povezuje umjetnički izraz, istraživački rad i edukativne programe, s ciljem da se o teškim temama iz novije istorije govori tačno, odgovorno i bez svrstavanja", rekao je Bojović.

„Predstava predstavlja umjetničko-istraživački segment projekta kroz koji na precizan način prenosimo šta se dogodilo, kako se dogodilo i u kakvom su se kontekstu odvijali određeni sukobi u Crnoj Gori. Ne donosimo sud i ne pozivamo publiku da bira strane, već otvaramo prostor za razmišljanje, dijalog i preispitivanje lične i društvene odgovornosti“, naveo je Bojović.

On je istakao da je fokus predstave na jednom konkretnom događaju iz ne tako davne prošlosti Crne Gore, ali da se poruka odnosi šire na potrebu da se govori o svim žrtvama i svim zločinima, bez selektivnog pamćenja.

„Reakcije publike pokazuju da ovakav pristup proizvodi snažan emotivni odgovor, što potvrđuje koliko je važno da razgovaramo o prošlosti, da priznamo krivicu tamo gdje ona postoji i da odamo poštovanje svim žrtvama“, kazao je Bojović.

Govoreći o dosadašnjim izvođenjima, podsjetio je da je predstava premijerno izvedena u Crnoj Poljani, zatim u Domu kulture u Bijelom Polju, dok je izvođenje u Petrovcu treće po redu.

„Vjerujemo da će predstava nastaviti da živi i u drugim opštinama, pa i na repertoarima umjetničkih institucija, jer upravo kroz umjetnost možemo doprijeti do šire javnosti i otvoriti važne društvene teme“, dodao je Bojović.

Bojović je posebno naglasio značaj edukativnog segmenta projekta, koji je usmjeren prije svega na mlade.

„Kroz intenzivne edukacije radimo na podizanju svijesti o štetnosti radikalizacije i etničkih podjela, jer upravo takvi obrasci ponašanja u krajnjoj liniji vode ka nasilju i zločinima“, istakao je Bojović.

Prema njegovim riječima, interesovanje mladih za ove teme je izuzetno veliko.

„Imali smo situacije da za obuku namijenjenu za 15 učesnika imamo više od 60 prijavljenih mladih ljudi. To jasno pokazuje da mladi žele da se bave ovim pitanjima, uprkos čestim tvrdnjama da nijesu zainteresovani“, rekao je Bojović.

On je zaključio da su mladi često otvoreniji za različitosti i spremniji za suočavanje s prošlošću, ali da je neophodno snažnije uključiti i starije generacije.

„Suočavanje s prošlošću ne može biti odgovornost samo jedne generacije to je proces koji mora uključiti cijelo društvo, kako na kolektivnom, tako i na ličnom nivou“, poručio je Bojović.

Helena Jovanović nakon izvođenja predstave je rekla  „nisam mogla da pretpostavim da će publika imati priliku da sjedi na sceni i da osjeti svu patnju, ali i sve pozitivne i negativne emocije koje su glumci proživljavali. Na taj način publika ne samo da gleda predstavu, već proživljava iskustva žrtava, počinilaca, nalogodavaca i svih onih koji su bili dio događaja o kojima predstava govori“, rekla je Jovanović.

„Odgovornost definitivno leži na nama. Mi smo generacija prekretnice ,generacija koja se suočava s prošlošću jer o njoj ima saznanja i informacije, ali i generacija koja nosi teret odgovornosti da se takvi događaji ne ponove u budućnosti" kazala je Jovanović.

Ona je jasna da je „naša  obaveza da znanja koja imamo o prošlosti adekvatno prihvatimo, razumijemo i primijenimo na način koji će spriječiti ponavljanje istih grešaka.“

Prema njenim riječima, u tom procesu, umjetnost ima ključnu ulogu.

„Umjetnost je jezik duše. Da bismo razumjeli čovjekovu suštinu i došli do istinske spoznaje, moramo ići putem umjetnosti. Ona nam omogućava da se s teškim i ružnim događajima iz prošlosti suočimo na način koji je podnošljiviji, ljudskiji i dublji", zaključila je Jovanović.

Predstava se realizuje u sklopu projekta „Suočavanje s prošlošću kroz umjetnost, edukaciju i društveni dijalog“, koji sprovode Juventas i Atak. Projekat se realizuje uz podršku regionalne inicijative „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koju finansira Evropska unija a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Sadržaj ovog saopštenja isključiva je odgovornost Juventasa i ne odražava nužno stavove EU niti UNDP-a.

Izvor: PR Centar