Neuštekani gase struju u Podgorici

Bliži se trenutak istine na relaciji Zabranjeno pušenje – Podgorica.

Premijerni nastup Neuštekanih, a to je projekat Zabranjenog pušenja u unplugged verziji, na programu je 15. novembra (20 h) u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”.

Biće to ekskluzivna šansa da domaća publika čuje kako to bend zvuči bez struje, a na repertoaru će se naći i neke numere koje nikada do sada nisu izvođene uživo u našem glavnom gradu.

Tokom 40 godina karijere na koncertima Zabranjenog pušenja je uvijek dolazilo do eksplozije energije, no vrijeme je da crnogorska publika vidi i drugo lice višečlane postave.

Ono se već dopalo poštovaocima Zabranjenog pušenja u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Zagrebu…

Koncerti Neuštekanih u tim gradovima digli su publiku na noge, a o tome kakvo interesovanje vlada svjedoči podatak da je grupa rasprodala dva novembarska koncerta u Osijeku, te zakazala i treći – za decembar.

Sejo Sexon za CdM pred dolazak u Podgoricu kaže kako može ispasti da je lažno skroman, ali da ni u najljepšem snu zaista nije očekivao da će ovaj projekat dostići visine o kojima sada govorimo.

Premijerni nastup desio se krajem prošle godine u bazi benda – Sarajevu.

“Ovo je jedna od rijetkih stvari koje smo uradili sami za sebe i neki komercijalni efekat nas nije zanimao. Duboko smo osjećali da te pjesme vrijede i da ih treba podijeliti s publikom, ali smo očekivali da će biti trnovit put dok to ljudi prihvate. Te pjesme nemaju spot, nemaju medijsku pažnju, nisu u etru pa da zažive među ljudima. Iznenadila me je reakcija, bez obzira na to što će to ljudi protumačiti kao pseudoskromnost. Projekat je iznad svih očekivanja prihvaćen”, priča nam Sejo Sexon.

Intimna atmosfera je potpuno novi momenat za Zabranjeno pušenje.

“Publika je pozorišna i nema žamora koji obično bude na koncertu. Čovjek se brzo navikne na to. Na dobro se uvijek brzo navikne. Ako ste imali situaciju gdje vam leti pivo pored glave ili neko odvezuje pertle dok pjevate, ovo je lijepa promjena za umjetnika. Može da bude fokusiraniji. Najveći stres i šok u regularnim okolnostima je da ostanete bez svih pomagala, bez tehnologije koja čini da budete veći od života. Bendovi generalno zvuče puno bolje, kompaktnije uz pomoć tehnologije. Silni decibeli, buka i snaga čak i bendovima koji inače nemaju energiju daju privid da je imaju i da je nose”, podsjeća Sejo Sexon.

Neuštekani ne mogu da računaju na to.

Prepušteni su sirovom umijeću.

“Trenutak istine je kada ostaneš na šest žica i drvenom rezonatoru. U stvari, tada vidiš koja je prava tvoja energija i energija tih pjesama. To je povratak u kameno doba što se tiče zvuka. Zbog toga smo potrošili četiri mjeseca krvavog rada. Na pjesme koje znamo, koje smo snimili. Bend koji je manje-više 20 godina kompaktan i u istom sastavu. Potrošili smo krv, znoj i suze da bi ovaj projekat došao pred ljude”, pamti muzičar sve što je prethodilo stvaranju Neuštekanih.

I vrapci na grani znaju koji su to najveći hitovi Zabranjenog pušenja.

Kao što Sejo Sexon i njegovi saborci dobro znaju koliko je samo numera “skrajnuto”, iako su vrijedne.

“Gospođa Senada”, “Amilina pjesma”, “Arizona dream”, “Pismo Elvisu” – neke su od pomenutih, a publika će ih sada čuti u punom sjaju.

Deblji sloj prašine na tim pjesmama mučio je sagovornika CdM-a.

“U jednom trenutku me uhvatila panika da su to živi mrtvaci, kao kada čovjeka stavite u sanduk i zakopate ga u grob, a on živ. Nekako sam stalno čuo vapaj tih pjesama. Ponekad bih naletio na njih u kafićima, neko bi ih svirao i pitao: ‘Zašto ovo ne radite, ne svirate’. Nisam imao odgovor, osim da Pušenje ima 200 pjesama i da ih sve ne možemo svirati na koncertu. Mada, oni su epski dugački, po tri sata. I uz takav trud u najboljem slučaju izvedete 20 odsto pjesama koje imate. To je bio ključni motiv da se pokrenemo, da pokušamo da oživimo pjesme, da im damo transfuziju, infuziju, vještačko disanje, vratimo ih među ljude”, objašnjava Sejo Sexon.

I čim je prvi put izašao pred ljude s njima shvatio je da su Neuštekani pun pogodak.

“Broj ljudi koji razmišljaju kao mi o ovome je za mene frapantan. Nisam znao koliko njih osjeća to isto, koliko je njih čulo ove pjesme na CD-u i nikad više uživo u nekom koncertnom prostoru. Kao da sam džak cementa makao s leđa. Raduje me uspjeh, ali i da ga nije bilo – ja bih bio srećan i ispunjen jer smo veliku nepravdu prema ovim pjesmama ispravili”, dodaje Sejo Sexon.

Plesom, igrom i animacijom možete dobiti puno toga na koncertu.

U slučaju projekta Neuštekani – toga nema na meniju.

U takvom ambijentu se vidi i najsitniji detalj.

“Sve je u prstu, žici, zvuku. To su otežavajući momenti. U akustičnim dvoranama se čuje svaki zarez, falš, pogrešna nota. S te strane ste upućeni na drugačiji put. To se približava pozorišnom momentu. Nemate kamere, sve morate da uradite ‘in situ’. Imate samo sebe i publiku. Rasvjeta, efekti, procesori – ne mogu pomoći. Oči u oči s publikom. Svaki ‘fejk’ je tu pod ogromnim mikroskopom i čovjek mora da prevaziđe sebe da bi u takvom prostoru napravio vrhunski doživljaj. To jesu prostori za to. Cijela situacija ogoli umjetnika do kraja i nema prostora za grešku, za popravni”, svjestan je Sejo Sexon da će i podgorički koncert biti svojevrstan test.

Eksperiment i rizik za Zabranjeno pušenje nisu nešto sasvim novo.

Uvijek je bend radio na svoj način.

Sejo Sexon, uostalom, drugačije i ne umije.

“Govorili smo i kukurikali ispred svog vremena. Za mene je to uzbuđenje, izazov, nešto neprocjenjivo. U svakoj umjetnosti mora biti tako ili se pretvara u zanat, kao postavljanje keramičkih pločica. Kad ponavljate stalno isti redosljed poteza to vam može donijeti neku sigurnost, neki ekonomski benefit, ali u tome nema uzbuđenja i izazova. Mi smo ljudi koji ga volimo. Energija je najteža stavka u projektu Neuštekani. Snaga struje i decibela je neprocjenjiva štaka koja vas drži uspravno. Treba puno truda i vrhunskog znanja. Sreća pa je ovaj bend, kako ja kažem, imao kad naučiti da svira i uspio je tu prepreku da preskoči i pokrene ljude, da donese energiju Pušenja i ovakvom formatu”, zadovoljan je Sejo Sexon.

Dio eksperimenata je decenijama i publika.

Već petnaestak godina, kako primjećuje Sejo Sexon, na koncerte Pušenja u velikom broju dolaze mladi.

Tu misteriju bend je tek nedavno uspio da riješi.

“Između 20 i 30 godina ima 90 odsto te publike. Nisu se ni rodili kada je Zabranjeno pušenje počelo da radi. Zašto je tako? Stalno snimamo, eksperimentišemo, izdajemo nove CD-ove iako nema potrebe za tim, jer smo uvijek imali dovoljno pjesama da napravimo koncert zanimljivim. Ali zbog nas samih to radimo. Bend ima smisao dok snima nove pjesme i muziku. Bend se okupio da stvara muziku, ne da je reprodukuje. Kreativni rad ne treba da stane, jer onda nema smisla da bend postoji ako nije skup umjetnika koji žele stvoriti nešto i podijeliti s ljudima. Privuklo je to publiku, a bendovi koji to ne urade ostaju na sigurnom putu, staroj publici. A mladi to ne vole. Vole nesigurne tipove kao što smo mi i zbog toga smo se vjerovatno dopali i dolaze u tom procentu na koncerte. I dalje snimamo spotove, radimo na inovacijama, radimo predstave”, podsjeća Sejo Sexon.

Skoro na svakoj turneji imaju i nove aranžmane. Nekima se to i ne dopada, ali…

“Neki zamjere, ali treba nas razumjeti. Ne možemo 30 godina svirati na isti način, to bi nas pretvorilo u džuboks, mašinu. Tu je i stara publika, oni koji imaju snage da stoje tri sata. Zabranjeno pušenje i publika su jedna porodica. Sve što stvorimo – podijelimo s njima”, konstatuje Sejo Sexon.

Ulaznice za koncert u KIC-u su dostupne širom Crne Gore na kioscima Tobacco S press-a i online na platformi gigstix.me

Izvor: CDM (Danilo Brajković)