Loading...

Otvaranje izložbe slika Filipa Jankovića

Moderna galerija „Jovo Ivanović”

U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve u subotu, 19. jula 2025. godine u 21 h, u Modernoj galeriji „Jovo Ivanovićˮ u Budvi će biti otvorena izložba slika akademskog slikara Filipa Jankovića. Kustos izložbe je Jelena Đakonović, viši kustos i organizator Moderne galerije „Jovo Ivanovićˮ, koja će i otvoriti izložbu.

Biografija

Filip Janković je rođen 28. avgusta 1935. godine u Gornjoj Gorici kod Podgorice. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1960. u Beogradu, a treći stepen studija 1964. godine. Studirao je u klasi profesora Ljubice Sokić, Marka Čelebonovića, Mila Milunovića i Nedeljka Gvozdenovića. Pored slikarstva, bavio se i pedagoškim radom. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Parizu specijalizirao je 1970/71. godine u klasi profesora Sanžjea. Bio je na studijskim putovanjima u Grčkoj, Holandiji, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Rusiji i Njemačkoj. Član je ULUCG-a od 1964. godine. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca od 2010. Živi i radi u Gornjoj Gorici – Podgorica.

Samostalne izložbe

  1. Titograd; 1964. Titograd; 1964. Beograd (Belgrade); 1966. Nikšić; 1969. Cetinje; 1974. Titograd; 1974. Nova Gorica; 1974. Budva; 1974-75. Beograd; 1978. Kotor; 1982. Titograd; 1983. Sveti Stefan; 1983. Zagreb; 1984. Njujork (New York); 1984. Kotor; 1984. Tivat; 1984. Herceg Novi; 1987. Beograd; 1988. Štutgard (Stuttgart); 1989. Manhajm (Mannheim); 1989. Špajer (Speyer); 1990. Manhajm; 1993. Podgorica; 1995. Podgorica; 1996. Podgorica; 1997. Herceg Novi; 1998. Podgorica; 2001. Herceg Novi; 2002. Kotor; 2003. Nikšić; 2004. Herceg Novi; 2005. Kotor; 2007. Tivat;  2008. Retrospektivna izložba, Centar Savremene umjetnosti Crne Gore (Retrospective Exhibition, Centre for Contemporary Art of Montenegro), Podgorica; 2011. Petrovac; 2013. Moderna galerija (Modern gallery), Podgorica.

Tekst iz kataloga:

Stojeći pred ranim radovima Filipa Jankovića, možda ćete se osmijehnuti. Portreti naizgled poznatih lica koja zapravo nikada niste sreli, obični kućni predmeti, pored kojih ste nehotice prolazili a da nikada niste ni pomislili da su upravo oni ti koji od kuće prave dom, primorski gradovi koji prenose osjećaj zajedničke čežnje i nostalgije, jednostavne, svakodnevne stvari, svakodnevna iskustva, prikazana maglovitim linijama, kao što naša sjećanja na njih često i izgledaju. Ne baš jasno, ne baš vjerodostojno, ne baš precizno. Za tako nešto će vam biti potrebna fotografija. Pa ipak, osjeća se kao da je neko godinama pravio snimke vašeg zivota. Kao da je neko zajedno sa vama posmatrao vaše sanjarenje iz prošlosti. Na kraju krajeva, naša sjećanja nisu opterećena detaljima. Više ih zanima kako smo se osjećali u tom trenutku. Tome služe slike.

I dok se krećete duž kasnijih slika umjetnika, оne poprimaju oštar zaokret. Maglovite linije jedva da su linije. Ni približno jasne, ni približno precizne, ni približno tačne. To više nisu vaše maštarije. То više nisu vaša sjećanja. A ipak djeluju prepoznatljivo. I to je sve što postoji. Оsjećaj. Znate da su prepoznatljivi predmeti, svakodnevni ljudi, prepoznatljiva priroda i dalje na ovim slikama, аli kako to možete objasniti... То јe kaо da nekome pričate o prijatelju kоga ste imali kada ste bili četvorogodišnje dijete, ali ne možete opisati kako je izgledao, predstava njegovog lika više ne postoji u vašem sjećanju. Samo se sjećate da je postojao neko u vašem životu. Sve što je ostalo je otisak prsta jednog trenutka. Sada, kао оdrasla osoba, mnoge stvari su postale upravo to. Slabi otisci prstiju. Kasni radovi Filipa Jankovića oživljavaju ove davno izgubljene uspomene.

Svemir se kreće u vječnost, a zvijezde su samo uspomene.

Možda je upravo to razlog zašto umjetnik nastavlja da slika i u poznim godinama svog života. To održava noćno nebo svijetlim.

Jelena Đakonović, istoričar umjetnosti

Izvor: JU Muzeji i galerije Budve

{{komentar.osoba}} :

{{komentar.tekst}}