Izložba „Raku. Mali otisci radosti“

Otvaranje izložbe studenata Fakulteta likovnih umjetnosti i učenika Srednje likovne škole “Petar Lubarda” sa Cetinja, će se održati 11. decembra u 20.30 h u galeriji „Risto Stijović“ u Staroj varoši, Podgorica.

Izložba pod nazivom „RAKU. MALI OTISCI RADOSTI“ rezultat je zajedničkog rada mladih umjetnika, koji su kroz seriju edukativno-praktičnih radionica u poslednjih nekoliko mjeseci usavršavali tehniku Raku keramike, pod mentorstvom doc. dr Ivane Radovanović i Darka Vučkovića, ak. slikara.

Ova inicijativa doprinosi popularizaciji japanske Raku tehnike, spajanju umjetnosti i upotrebne vrijednosti, a radovi koji će biti izloženi donose specifične, neponovljive efekte nastale kroz proces pečenja keramike.

Izložba je dio programa „Dani Japana“ i održava se u okviru Decembarskih dana kulture, a podržana je od strane Sekretarijata za kulturu Podgorice putem javnog konkursa, Ambasade Japana kao i JU Muzeji i galerije Podgorice.

Izložbu će otvoriti savjetnik ambasadora Japana, gospodin Tecuja Tsubota, a istoričarka umjetnosti Milica Bezmarević koja je napisala tekst za katalog će se takodje obratiti.

Ujedno, Pozivamo vas da zajedno podržimo sve učenike/ce u petak ispred gimnazije “Slobodan Škerović”, da im pružimo podršku u borbi protiv nasilja i ohrabrimo da slobodno misle i govore i bore se za bolje drustvo!

Raku. Mali otisci radosti

"Raku je u rukama

ljudi dovoljno skromnih

da daju i da prime."

Nastanak raku keramike veže se za Japan i vrijeme 16. vijeka, kada se, kao dio ceremonijalnog pribora za čaj Zen budističkih majstora, izrađuju prve male posude u ovoj tehnici. Dugotrajan proces njihove izrade, koji je zahtijevao veliko strpljenje majstora, kao i nepredvidivost konačnog ishoda postupka i izgleda samog komada, čine posebnu draž i posebnost ove tehnike, koja dozvoljava potpunu slobodu samoj prirodi materijala i uvažava njenu svojstvenost. Unikatnost svakog raku komada, priča je zapravo o ljepoti slučajnosti, prihvatanju prirodnih nesavršenosti i njenih različitih tokova rasta i propadanja, ali i o univerzalnoj magiji njenog vječnog trajanja. Upravo iz takvih razloga njene originalnosti, estetike nenametljivosti i prirodne jednostavnosti, koje su bile u skladu sa filozofijom Zena, raku postaje neka vrsta materijalne emanacije njenih ključnih estetskih načela: uviđanje prirode, neposrednost i trajanje.

Japanska kultura, suštinski različita od zapadnoevropske kulture koja nam je bliska, nudi sasvim drugačiju percepciju Prirode i čovjeka u njoj. Daleko od antropocentričnih filozofija zapadnog čovjeka, japanska filozofija shvatanja i razumijevanja svijeta, zapravo je filozofija življenja, koja se temlji na strpljenju, posvećenosti, uvažavanju i prihvatanju. Ceremonijalni ritual ispijanja čaja, iz kojeg nastaje potreba za nastankom posebnih keramičkih posuda u raku tehnici, u suštini je izraz pažnje, posvećenosti i duboke usmjerenosti na jedinstven proces koji nudi mir, ljepotu i uživanje. Iz takve etičnosti i prisutnosti u svakom datom momentu života, nastaje njihova estetika življenja, estetika malih svakodnevih radosti. Izrada raku keramike jedan je od takvih strpljivih, postupnih koraka, koji zahtijevaju potpunu fokusiranost i predanost, kao čin mentalnog odgoja, duhovne discipline i posvećenosti. Svaki komad raku keramike nastaje kao odraz slučajnosti, trenutka; njegovu konačnost određuje sama Priroda - sudar okolnosti kao vječiti odnos čovjeka sa prirodom, i upravo zato je u svakom od njih toliko uzbudljivosti i nepredvidivosti.

Počeci upotrebe gline i razvoja keramike povezani su sa razvojem ljudske civilizacije. Budući da spada u najstarije ljudske djelatnosti, keramika je na neki način svjedok čovjekovog rasta i razvoja, na dugom putu od praistorije do danas. Od njenih prvih oblikovanja, kada su ljudi pravili votivne figurine i ritualne predmete koje su sušili na suncu, preko veličanstvenih kultura starih civilizacija i antičkog svijeta – Mesopotamije, Kine, Stare Grčke i Rima - pomenimo samo neke, do najsavremenijih tehničkih mogućnosti njene izrade danas, keramika se, kroz istoriju, razvijala paralelno sa kulturološkim i civilizacijskim naprecima. Gotovo da je nemoguće pratiti razvoj ljudske kulture i njene evolucije bez poznavanja keramike, što zapravo potvrđuje njenu iskonsku utemeljenost u suštinskoj biti samog čovječanstva.

Mnogobrojni su načini i postupci obrade gline koji pružaju najrazličitije izraze, bilo da je riječ o zanatskoj ili umjetničkoj primjeni. Među mnogim drugim, raku tehnika izdvaja se svojom specifičnošću ne samo tehnološkog postupka, već autentičnim i unikatnim karakterom svakog komada koji se u njoj izvede. Bilo da je riječ o zapadnom ili o istočnom principu raku izrade, čije su razlike uglavnom u postupku pečenja, cjelokupan proces je suštinski jedinstven i počiva na vještini, kreaciji ali i na jednako važnom momentu – sreće. Riječ raku inače na japanskom jeziku označava pojam sreće, radosti i uživanja, a među raku majstorima postoji izreka - ,,Za uspješnu izvedbu keramičkog predmeta potrebna je kreativnost, znanje, iskustvo ali je Sreća neizostavna.''

Posmatrajući radove polaznika Wabi Sabi čajanke/ Radionice Raku keramike pod mentorstvom Ivane Radovanović i Darka Vučkovića, ostaje snažan utisak da su svi ovi mladi umjetnici zaista imali te neophodne momente sreće tokom višesedmičnog procesa druženja, učenja i izrade raku keramike. U svim tim nastalim predmetima, različitih formi i izgleda, koji su jedinstveni u svojoj plastičkoj izvedbi, cjelovita je i osjetna energija zajedničke radosti. Kao da su u svim tim malim komadima utkani mir, spokojstvo, strpljenje i vještina njihovih mladih majstora, koji dalje emituju zrelost i zaokruženost čitavog dugotrajnog i neizvjesnog raku procesa. U njihovim različitim izborima prilikom nastajanja svakog komada, od formalnog izraza i samog modelovanja, preko glazure i načina njenog nanošenja, do finalnog procesa pečenja, prepoznaje se ne samo fokusiranost na svaki dio ovog zahtjevnog procesa, već i neophodna stvaralačka oslobođenost i nadahnutost. Budući da je raku keramika zapravo odraz filozofije i stanja duha, koja govori o askezi i skromnosti, ali i o učenju prihvatanja svih prirodnih nesavršenosti, uz duhovne zahvalnosti, raduje sklonost ovih mladih ljudi da joj se predaju i posvete. I kao što je haiku poezija uhvaćeni momenat pjesničkog doživljaja, tako je i raku keramika mali otisak radosti iz ruku njenog majstora.

Milica Bezmarević