Promocija zbirke poezije za djecu “Zlatni spomenar”

U petak, 8. oktobra, u 19 h, u Multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović“ biće promovisana zbirka poezije za djecu Gorana Popovića pod nazivom “Zlatni spomenar”. 

O knjizi će govoriti: književnik i kantautor Marinko Pavićević, pjesnikinja i aforističarka Milica Aranitović Papović, mr Marijana Maja Zečević, novinar i publicista Dragan Mitov Đurović i autor. Stihove će čitati pjesnikinja Sanja Veličković Radonjić, a medijator večeri je Ivana Knežević Minić. 

“Goran Duks Popović veze svoj Zlatni spomenar, upravo pozlaćenom žicom na svilenoj bjelini svog umjetničkog platna, kako se to upravo radilo na srednjevjekovnim Pohvalama, koje su smatrane remek-djelima veziljske umjetnosti i najznačajnijim pjesničkim tvorevinama. Pohvale su pisane u čast zahvalnosti. Otuda i Goran Popović stvara ovu knjigu u znak zahvalnosti svojim pretečama: Jovanu Jovanoviću Zmaju, Miki Antiću, Draganu Raduloviću, Dušku Radoviću, Ljubivoju Ršumoviću, Raši Popovu, a kao poklon mladima i dječijoj puplici dar…” mr Marijana Zečević

Goran Popović rođen je 1972. godine u Podgorici. Školovao se u Danilovgradu i Podgorici. Do sada je objavio šest zapaženih zbirki poezije: “Gordijev čvor” (2009), “Brojanica” (2012), “Iz kamena vidici” (2014), zbirku poezije za djecu "Igra bez Igračaka" (2017), “Neke pjesme ćute” (2019) i zbirku dječijih pjesama “Zlatni spomenar” (2020). Sa dosta uspjeha piše i dječiju poeziju, aforizme i kratke priče, a pisao je i književne kritike, recenzije, kao i analitičke preglede zbirki. Zastupljen je u više pjesničkih zbornika i antologija. Njegovi radovi uvršteni su u salonu Svjetske književnosti i umjetnosti. Dobitnik je mnogih diploma, povelja i zahvalnica, kao i Specijalne nagrade novinskog izdanja "PREMIUL REVISTEI GRAI ROMÂNESC" na Evropskom šampionatu poezije u Rumuniji 2020. Od strane Svjetske Književne Akademije imenovan je za Ambasadora literature. Njegove pjesme su sedam puta nagrađivane pjesmama dana na internacionalnom takmičenju u Bangladešu. Član je Književne zajednice “Vladimir Mijušković” iz Nikšića, Udruženja književnika i umjetnika “Zenit” iz Podgorice, i počasni član Svjetske Književne Akademije. Od nedavno je i član Svjetske književne asocijacije kao i UCPDM - Udruženja Crnogorskih pisaca za djecu i mlade.

Shodno odluci IJZCG posjete kulturnim događajima moguće su samo ukoliko posjedujete jedan od četiri dokaza iz Nacionalne digitalne COVID potvrde, maske su obavezne!

OD DJETETA DO BARONA U POPOVIĆEVOJ ZBIRCI PJESAMA
,,ZLATNI SPOMENAR”

Goran Duks Popović veze ,,Zlatni spomenar”, pozlaćenom žicom na svilenoj bjelini svog umjetničkog platna, kako se to upravo radilo na srednjevjekovnim Pohvalama, koje su smatrane remek-djelima veziljske umjetnosti i najznačajnijim pjesničkim tvorevinama.
Pohvale su pisane u čast zahvalnosti. Otuda i Goran Popović stvara ovu knjigu u znak zahvalnosti svojim pretečama: Jovanu Jovanoviću Zmaju, Miki Antiću, Draganu Raduloviću, Dušku Radoviću, Ljubivoju Ršumoviću, Raši Popovu, a kao poklon mladima i dječijoj puplici dar.
Spomenar je posebna knjižica koja je obilježila djetinjstvo svake djevojčice, pa možda i ponekog dječaka. Spomenari su čuvali duboko među svojim koricama nešto lično, ko je čija simpatija, boju njenih ili njegovih očiju, ispisanu na stranicama svih upisanih drugara.
Najpoznatiji spomenar u našoj kulturi je sveska Mine Karadžić, koja čuva uzajamne simpatije između nje i Branka Radičevića, jednog od najpoznatijih pjesnika ere romantizma. Na Badnji dan 1849. godine Vuk je priredio prijem. Mina je dobila na dar knjižicu - spomenac u koji je tražila da se upiše svaki od gostiju. Branko Radičević joj je napisao pjesmu i tako su nastali stihovi ,,U spomencu”, posvećeni Vilhemini Mini Karadžić. Kompoziciju za pjesmu je 1977. godine uradio Kornelije Kovač i već više od četrdest godina izvodi je Zdravko Čolić.
U svetskoj književnosti imamo Tatjanin spomenar, u čuvenom Puškinovom djelu ,,Evgenije Onjegin“.
,,Nekad je ona krvlju znala da krasi stranice spomenara...“ Počinje XXXIII pjesma ovog Puškinovog djela.

Tako i Goran Popović ispisuje dječji sponar koji otvara jedno novo poglavlje, upravo u eri tehno svijeta, kada su spomenare zamijenile društvene mreže, a maštu virtuelnost življenja, upisujući se u poglavlje ozbiljnih dječjih pjesnika.
Dobitnik nagrade ,,Zlatno dijete”, Goranu je upravo ovo potvrda i priznanje za sve njegove dječje spomenare.
Dječja književnost je delikatna tvorevina, koja ima prevashodno pedagošku funkciju, te je njena misija jedan vrlo ozbiljan zadatak, zaodjenut u njedrima naivnosti dječjeg promišljanja.
Upravo je umjetnički pravac dadeizam nastao biranjem riječi dada, što znači drveni konjić i uticao na ono što će uslijediti iz umjetnosti pod tim imenom, implicirajući besmislenost epohe koja uništava vlastite vrijednosti, očito iz okrilja ove dječje onomatopeje.
Djeca su ,,Mali-Veliki” svijet koji je prvenstveno temelj civilizacije. Stoga, ovakva djela poput Popovićeve knjige, uistinu su, jedna umjetnička konvencija koja ima svoju ljepotu i zakone: srećnog djetinstva, slobode, igre i maštanja.
Otuda imamo svijet: proleća, pčela, slončeta, delfina, konfeta, zvezdica, čokolade, dvorca, luna parka, slatkih snova, osmjeha.
Zapravo je Žan Žak Ruso, francuski pisac i filozof, 1762. godine napisao djelo ,,Emil ili o vaspitanju”, kada je i pokrenuto pitanje selekcije i stvaranja književnih djela koja bi mogla biti lektira za mlade.
Stoga, zbirka pjesama ,,Zlatni spomenar” predstavlja još jednu lektiru, kojom je autor Goran Popović mladom čitaocu podario štivo koje je lijepa, uzbudljiva i prevashodno vaspitna literatura.
Članom 29, Konvencije o pravima djeteta - UNICEF-a, obrazovanje treba u potpunosti da razvija ličnost i talente djeteta. Ono treba da podstakne djecu da poštuju svoje roditelje, kao i sopstvenu i druge kulture.
Popovićeve pjesme su didaktične, sa pokušajem da odgoje djecu i vaspitaju lijepim navikama, ponašanju, bontonu. Otuda imamo teme: ,,Šolja mlijeka”, ,,Jelovnik”, ,,Fiskultura”, ,,Školska dobrodošlica”, ,,Majka”, ,,Osmi mart”, i druge, na način da autor pravi jedan redimejd, slažući predmete iz svakodnevnog života u poučna umjetnička djela.
Popović prolazi kroz reminiscenciju na školske dane i svečanosti za Dan Republike. Tog dana se polagala ,,pionirska zakletva”, u prvom razredu osnovne škole, kada se i obavljao prijem novih članova. Učenici su bili svečano odjeveni, u bijelim košuljama sa crvenom maramom oko vrata, što je bio pompezni prijem đaka u svijet obrazovanja, u znak poštovanja ličnosrti svakog djeteta, kao važnog činioca društva. To je predstavljalo temelj njegovom ustrojstvu u odvažnog i samosvjesnog građanina. Otuda i pjesme ,,Titu” i ,,Pionirka Rajka”, kao svjedočanstvo generacijama o jednom vremenu koje je prošlo, a živjelo je pod parolom ,,bratstva i jedinstva”.
Vrijeme i prostor u Popovićevoj zbirci se prožimaju, sežući od običnog dječjeg doručka, kao ustaljene zdrave navike kojom počinje dan, pionirskih dana, do obzorja kojim zalazi u imaginarni i umjetnički prostor, uranjajući time u sasvim druge sfere, obilježene motivima: baron, kruna, princ, zlatne sirene, kralj, mjesec, zvezdana svjetlost, more.
Svijet mora i vasione u pjesmama ,,More” i ,,Zvjezdana svjetlost” upravo povezuje oksimoronom u stihovima druge pjesme:
,,obalama beskrajnog kosmičkog mora
i još dalje, do nekog novog obzora...”,
Stvarajući šaljivu opasku pjesmom ,,Konj na princu” pravi paradoks na djevojački san, poput Servantesovog Don Kihota koji na kraju hrleći viteški na svom konju, razočaran dolazi do spoznaje da idealna Dulsineja ne postoji. Stoga, ova Popovićeva parodija, zapravo je koliko i Servantesovo djelo, jedna tužna istina, pred činjenicom poslednjeg poraza viteštva i maštanja.
Građu transponuje na relaciji slikarske palete, pogleda iz žablje i ptičje perspektive, slikajući svijet koji ima svoje podvojenosti, naspram kojeg je ipak sve u uglu posmatranja, a ne u realnosti. Otuda imamo jedan prostor u kojem obitava carstvo gdje su zmije, gmizavci i žabe, kao oličenje destrukcije i zla, i drugi svijet ,,Iza duge”, kao što i sama pjesma kaže. Tako transcedentira na krilima u galaksiju i u dubine mora.
Primordijalno implicira na život razapet na granici vječitog antagonizma, dobra i zla, Boga i Satane, svjetlosti i Ada, kao svojstva posrijedi jednog mikrokosma koji je postavljen unutar čovjeka i svijeta. Otuda i pjesma ,,Žablja buna” koja poput Danteovog ,,Pakla” i Miltonovog ,,Izgubljenog raja”govori o borbi ljudske duše i posrnulosti do samog blata i dna. Kod Popovića prepoznajemo tzv. princip istorije ružnoće, koja mora imati svoje mjesto u estetici, a za koju je Karl Rozenkranc (njemački filozof i pedagog) rekao: ,,Najružnije nije ono što nam se u prirodi ne sviđa - močvare, kriva drveta, daždevnjaci i žabe, morska čudovišta koja nas gledaju širom otvorenih očiju, golemi debelokošci, pacovi i majmuni: nego je to egoizam koji svoje ludilo pokazuje u perfidnim i frivolnim gestovima, u naborima strasti, u mračnom pogledu oka i zločinu...”
No, kako je ovo ipak dječja poezija, koja se po ustaljenoj shemi uvijek završava srećno, tako i ova pjesma ima srećan kraj.
Nećemo zmijama biti hrana
u rat idemo, Bog je sa nama!
Tražim u šumi, kraj svakog graba
Zasjedu zmiji da napravi žaba
Da je s leđa hrabro zaskoči
I da krvniku oslijepi oči!
Nakon dugih i ljutih borbi
Zmije završiše u žabljoj čorbi,
A svaka žaba glasno pozdravlja
,,Tri puta ura za našeg kralja!”
Ukazuje na dualitet, na način kako su ga postavile i bajke - svijet pozitivnih i negativnih junaka.
Popovićeva knjiga ,,Zlatni spomenar”, je štivo za djecu, iako u ovim stihovima itekako imamo jedan kompleksni svijet u kojem će se prepoznati i odrasli. Otuda i Popovićeve pjesme: ,,Životinjska skupština” i ,,Životinjsko kolo” koje poput ,,Životinjske farme” Džorža Orvela na alegoričan način impliciraju na glas protiv svih oblika tiranije i totalitarizma.
Slijedi pjesma: ,,S djecom duša ozdravi”, kojom upućuje da samo čisto duševno trezvenije pobjeđuje i štiti od svake zlosti. Tako Popović kao svetom vodom umiva lica, pružajući slobodu cvrkutom ptica. Voda je jedan od najmoćnijih motiva koji simbolizuje cirkulaciju života i ima sveto poimanje. Živi izvor je Djeva Marija, voda krštenja, voda mudrosti, voda duha, voda života.
Ništa ne utoli žeđ
Kao bistra voda u gori
Što pod kamenom žubori.

Ništa ne umiri dušu
Kao cvrkut šumskih ptica
Krilatih naših veselica.
I ništa ne donese radost

Kao bezbrižna mladost,
Uz djecu ljepše se slavi
Sa djecom duša ozdravi.

Uprkos umjetničkoj dimenziji, koja virtuozno pjesnika vodi da se vine u transcedentnost duhovih relacija i plime, njegove pjesme su didaktične, poučne i pedagoške, štivo koje pruža dobre smjernice da se djeca razvijaju, ali i opdrasli pouku nađu.
Putanja od djeteta do barona upravo je nosilac one Hemingvejeve borbe, oličene u liku Santjaga, kojeg nijesu spriječili ni umor, nedostatak sna, glad i morski psi da se bori. Otuda i Popovićeva pjesma ,,Od Barona veći” koja je ustvari alegorična prična o borbi na ovom svijetu, s kojom je suočen čovjek, oličena u liku Zorana i morskog psa od kojeg kao ni starac Santjago ulov nijesu sačuvali. Stoga, prepoznajemo i onu Sartrovu dilemu i njegovu filosofiju egzistencijalizma, zaodjenutu u ruho dječijeg svjeta, koji prolazi svoje faze i korača kroz iskustva koja se zovu ŽIVOT i opstajanje.
Kada govorimo o osobinama ljudi prikazanih kroz carstvo životinja, dominira svijet mačji. Najpoznatiji likovi mačka u svetskoj književnosti su: Mačak u čizmama Braće Grim i Behemot, Mighaila Bulgakova, veliki crni mačak sa manirima čovjeka, čašicom votke u jednoj šapi i viljuškom na koju je uzeo da nabode mariniranu pečurku - u drugoj.

Tako i kod Popovića imamo dominantni lik mačka u pjesmi ,,Mačak u pantalonama” kavalira koji strpljivo čaka svoju Cicu da se dotjera.
U pjesmi ,,Sedam malih haskija” kao centralni motiv javlja se materinstvo, što je Popovića po stilskom i tematskom svojstvu približilo jednom od najpoznatijih djela ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina i njegovoj ,,Pjesmi o keruši”.
Popovićeve pjesme sadrže i jedan stepen empatije, što u estetskom smislu znači unošenje vlastitih osjećanja u pjesničko djelo, da bi u psihološkom smislu prenio na konzumenta, u ovom slučaju dječju pupliku, proces neposrednog uživljavanja i time razvio kod mladih osoba emocionalnu inteligenciju, osjećaj za druge, saosjećanje i razumijevanje za tuđe patnje i osjećanja. Stoga, imamo pjesme: ,,Promrzli slavuj”, ,,Dječija suza”, ,,Tužan je život pseći”, ,,Kod tetke”, ,,Neću zaboraviti”.
Emocionalan razvoj djeteta i emocionalna inteligencija su jedna veoma kompleksna stvar, od suštinske važnosti za zdravi razvoj djeteta. Otuda imamo pjesme koje bude i sjetu: ,,Rastanak”, ,,Proljećna kiša”, ,,Idu dani”.
Iako u svom stilskom postupku zadržava određena svojstva jednostavnosti, koje treba da odlikuje dječja poezija, ekspresionističko-simboličkim elementima u sveukupnom opusu zbirke, Popović postavlja jednu psihološku paradigmu, posrijedi ciklusa pjesama koje postaju riznica glamuroznosti i poučna štiva.

mr Marijana Zečević