Zetski dom: Poruka za Svjetski dan pozorišta

U petak, 27. marta obilježava se Svjetski dan pozorišta. Na ovaj dan u teatrima širom planete inače čitamo poruku neke važne osobe iz umjetničkog svijeta.  Sada, zbog aktuelne pandemije nažalost nismo u pozorištu, ali Kraljevsko pozorište Zetski dom kao sjedište crnogorskog centra Internacionalnog teatarskog instituta, donosi poruku za 2020. godinu. Njen autor je Šahid Nadim, dramski pisac iz Pakistana.

U prošlosti autori poruke bili su: Artur Miler, Jonesko, Pablo Neruda, Dario Fo, Piter Bruk i mnogi drugi. Od1972. godine ova poruka, prevedena na jezike svijeta, putuje u sve krajeve gdje umjetnost živi, šalje je Internacionalni teatarski institut, a glavna ceremonija svake godine održava se u njegovom sjedištu u Parizu.

Internacionalniteatarski institut, nastao je zahvaljujući inicijativi UNESCO-a, njegovog prvog generalnog direktora, Juliana Huxleya, kao i dramskog pisca i književnika, JB Priestlya 1948. godine, odmah nakon Drugog svjetskog rata i početka Hladnog rata. Namjera osnivača ITI-ja bila je stvoriti organizaciju koja slijedi ciljeve UNESCO-a kada je riječ o kulturi, obrazovanju i umjetnosti. Premda poruku ITI-ja čitamo svake godine, do prošle godine naša zemlja nije bila dio ove prestižne i najveće teatarske mreže, osnovane 1948. godine, koja u svijetu ima preko 100 svojih centara. Osnivanjem ITI Montenegro, Crna Gora i zvanično je na mapi Internacionalnog teatarskog instituta, a njegovo sjedište je u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju.

Kako je Internacionalni teatarski institut nastao upravo nakon stradanja Drugog svjetskog rata, a sa ciljem da učestvuje u obnovi svijeta kroz pozorišnu umjetnost, iz Internacionalnog teatarskog instituta poručuju nam da je, u okolnostima koje su zadesile cijeli svijet, ove godine posebno važno proslaviti Svjetski dan pozorišta, na način kako je to u ovom trenutku moguće.

Poruka Šahida Nadima, dramskog pisca iz Pakistana povodom Svjetskog dana pozorišta 2020. godine:

Pozorište kao svetilište

"Na kraju jednog izvođenja predstave pozorišta Ajoka o sufijskom pjesniku Bule Šahu, jedan je starac, u pratnji dječaka, prišao glumcu koji je igrao ulogu velikog sufija i rekao: „Moj unuk je bolestan, možete li mu, molim vas, dati svoj blagoslov.“ Glumac je bio zatečen pa je odgovorio: „Ja nisam Bule Šah, ja sam samo glumac koji igra tu ulogu.“ Starac mu je odgovorio: „Sine, ti nisi glumac, ti si reinkarnacija Bule Šaha, njegov avatar. “ Odjednom nam je pao na pamet novi koncept teatra, u kome glumci postaju reinkarnacija lika kojeg igraju.

Istraživanje priča poput one o Bule Šahu – a postoje mnoge takve u svim kulturama – može postati most između nas, pozorišnih stvaralaca i publike. Dok glumimo, ponekad postanemo zaneseni sopstvenom teatarskom filozofijom, ulogom vjesnika društvenih promjena i tako zaboravimo publiku. U našem angažovanom pristupu izazovima današnjice, sami sebe lišavamo mogućnosti duboko dirljivog duhovnog iskustva koje pozorište može pružiti. U današnjem svijetu u kome su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, a naša planeta tone sve dublje u klimatsku katastrofu, mi moramo povratiti duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kome živimo, prema planeti na kojoj smo. Teatar ima plemenitu ulogu u tome da čovjeku da polet i pokrene ga da se izdigne iznad ambisa. On može uzvisiti pozornicu, prostor igre, u nešto sveto.

U južnoj Aziji umjetnici sa poštovanjem dodiruju pod scene prije nego na nju kroče. To je drevna tradicija iz doba dok su duhovnost i kultura bile sjedinjene. Vrijeme je da ponovo uspostavimo simbiozu između umjetnika i publike, prošlosti i budućnosti. Rad u teatru može da bude sveti čin, a glumci zaista mogu postati avatari uloga koje igraju. Teatar ima potencijal da postane svetilište, a svetilište prostor za izvođenje."